nedjelja, 28.01.2007.
My 'Aha moment'
 ''Znaš li koji je tvoj problem, gospođice Ma-tko-da-si? Kukavica si. Bojiš se isturiti bradu i reći život je činjenica. Ljudi se zaljubljuju. I pripadaju jedno drugome. Jer samo tako možeš osjetiti sreću. Kažeš da si slobodna duha i divlja. A bojiš se da će te netko zatvoriti u kavez. Već si u njemu, dušo. Sama si ga izgradila. I on ide s tobom, ma kamo pošla. Jer kamo god ti pošla ,uvijek ponovno udariš u sebe.'' Nakon dugo vremena opet sam pogledala Breakfast at Tiffany's. Kao i uvijek, najviše sam se divila nepogrešivoj svevremenskoj eleganciji Audry Hepburn (Holly Golightly). Ali, ovaj put su mi najdubljii utisak ostavile riječi Paula Varjaka na samom kraju filma (Uokvireno na vrhu ovog posta). Pronašla sam se u njima i nekako su me bolno prizemljile. Ok, spoznala sam svoju površnost... What's next? I had enough. Stvarno mi je previše ovih svakodnevih lekcija koje me udaraju sa svih strana. Shvatila sam. |
- 19:36 - Reci mi -_- Isprintaj -
utorak, 23.01.2007.
First!
|
Kad sam se probudila bacila sam pogled kroz prozor. Uhvatila me neka melankonija...Šugavo vrijeme...Baš sam bila neraspoložena pa sam odlučila da je bolje da uopće ne idem u školu jer bih samo prenoslia svoju negativnu energiju na druge.... I još bih se više nervirala...Lijepo sam se vratila u krevet i spavala do podne, a onda mi je savijest (woow,pa ja je ipak imam) naredila da se dignem i uhvatim knjige... Nažalost, prošlo je vremena i vremena dok sam to zaista i napravila... Cijelo vrijeme sam se vukla po kući u pidžami i najvećim papučama... Tren do televizije, pa do linije, pa do prozora... Loše raspoloženje je bilo svugdje. kako sam samo malodušna ovih dana. Gadi mi se družiti s ljudima, ići u školu, pričati...pisati poruke. Najradije bih da cijeli tjedan mogu ostati doma na kauču s neiscrpnom zalihomkokica i onim blesavim srednjoškolsko-američkim- ljubavnim-šmrcšmrczbljuv filmovima. Danas sam jedan gledala , Walk to remember, i cmizdrila... ''No, divno'' pomislih. Ali onda sam se utješila da je to katarza. Da. Mora da je to bila katarza. Gledam opet kroz prozor, slušam Gibonnija, i vraća mi se ta tuga... Ne veselim se ni suboti, ni maturalnoj na kojoj ću biti partnerica, ma apsolutno ničemu, osim vlastitom krevetu i samoći. Aaaaaaaargh. Ne prepoznajem se.... Fali mi faliii faliii Krivi ljudi mi se javljaju, krivi ljudi pitaju za mene, krivi mi pišu,krivi žele plesati sa mnom,krivi žele na kavu. Krvi. Kad točnog nema. Kad dotični točni negdje je daleko. Do I have a crush on you :( ? Ne želim znati odgovor. Ne treba mi odgovor. JA se ne zaljubljujem... JA bježim od zaljubljenosti. Uvijek. To je tako jednostavno. JA se ne vezujem. JA se ne brinem. Zašto onda opet razmišljam? Znate što? Bit će boljih dana. Najavili su anticiklonu za sutra. :) Znači, ja pobjeđujem. Is that someone you used to date? why's she hanging around here? what's her story? doesn't she know that it's to late? that the party is over and the car's for me. why dont you tell her what's been goin on? cuz' she seems to be dreaming instead of just leaving. if you dont have the heart to fill her in, then just step aside and lemme lay down the line. 'cause you're mine and tonight you don't revolve around her you're mine and this time I'm gonna scream a little louder Don't wanna be like Every other girl in the world Like every other one who wants you 'Cause when I see you, something inside me burns And then I realize I wanna come first You look at me and I just die It's like heaven arrivin' in my mind and I can't believe all this jealousy I used to be a girl who could let a guy breathe but your mine And tonight you revolve around me You're mine And this time I'm gonna get a little louder Like every other one who want you 'Cause when I see you, something inside me burns And then I realize I wanna come first every other girl in the world like every other one who wants you 'cause when i see you, something inside me burns and then i realize i wanna come first |
- 17:57 - Reci mi -_- Isprintaj -
srijeda, 17.01.2007.
Ma tko je otišao?! :D
 Ja sam izbjeglica, pridošlica, neodlučna, gnjevna, i da... Vratila sam se. Zapravo,nikad nisam ni pošla... Bila sam tu negdje, na nekom drugom blogu, na kojemu još sve svoje govorim. I budem. A onda je red da vam dam barem mrvice. Pitate se zašto se uopće opterećujem pisanjem bloga,i vjerovatno vam zvučim frustrirano. Pa i jesam, a blog mi je svakako jeftiniji od psihoterapeuta. Zato svoje misli prosipam po tipkovnici. Onako kako mogu i znam. Prostodušno. Nemam vam što reći, osim da se neke stvari ne mjenjaju apsolutno nikad, da je život malo sladak pa malo gorak. Bila sam nestabilna ovih dana. Da. Priznajem. Aaaal su me snervali oni što uljepšavaju, inventavaju,pričaju pričice. MUKA MI JE OD TOGA !!! Mislim, ako se ja osjećam kao žrtva, onda je to već nešto. Jer,znate, inače sam ja ona koja dominira, ona koja se buni, ona koja uvijek ima nešto za reći, ona,ona kuja. Da, kuja je prava riječ. I boli me briga.... Ali i ja sam od krvi i organa! Čovjek sam, žensko biće, nisam kamen. I eto, baš sad kad sam čedna (ovo je metafora) i ni kriva ni dužna saaad,baš saaad sam ja na optuženičkoj klupi. Ma nabijem ih sve! Zajebi analiziranje,u grob će me odvest. Pogrešno biram: osobe ljubavi prijatelje mjesta vrijeme A i to je život. Bar znam izabrat cipele.Ili nijansu pudera. To treba znat. To su osnove. Drugo se nauči. Na greškama. |
- 22:28 - Reci mi -_- Isprintaj -
četvrtak, 11.01.2007.
Odselila
|
Ipak nisam mogla bez pisanja. Zato sam se preselila. Počinjem neki novi blogerski život :O Onima koje volim se možda javim. Ali trenutno zazirem od bilo kakve pozornosti. Ne podnosim to što mi blog čitaju neki ljudi koje poznam, a ja ne želim da ga čitaju.Iz čistog razloga što onda ne mogu biti iskrena.Ma ja sam zahebnula prvi put kad sam ovdje napisala svoje ime... Jer ih sve zanima, i onda me pitaju tko ti je to,o čemu si ono pisala...Zovu prijatelje da vide čudo novo na mom dražesnom blogu... Pisanje bez iskrenosti meni je užasno. Zato sam sreću našla na nekoj drugoj adresi. I tamo ću napokon moći pisati sve što mislim. Bez vlastite cenzure. Btw. Ako vas baš zanima nova adresa javite mi se na icq :) znate da sam uvijek online.. Love ya bitches!!!   ... |
- 22:49 - Reci mi -_- Isprintaj -
ponedjeljak, 08.01.2007.
|
____________ Fali . A nema zašto . Još . ____________ Više ne pišem . Nema se što više reći . Nemam se na što više žaliti . Imam sve što mi treba i ne treba . Vratit ću se ja već. Recimo da čekam na pravi trenutak . A do tad, želim vam ljubav . Samo to . I dajem vam još nešto što obožavam od prije nekih 5 ako ne i više godina.... Ali ne može dok niste pojačali zvučnike na maximum. Može sad? I pazite na lyricse ;) Love you all ...i vratit ću se. Jednom. |
- 21:36 - Reci mi -_- Isprintaj -
ponedjeljak, 01.01.2007.
Što sam naučila u 2006. i doček
|
Vidim svi pišu te neke novogodišnje postove pa da se pridružim... Prvo, svima želim puno ljubavi i zadovoljstva u novoj godini, i želim da sreću pronalazite u malim stvarima....Bilo bi lijepo kad ne bi bilo toliko materijalnih želja i kad bi Svijet bio lijepo ružičasto mjesto.... Ali kad već ne može bit tako,barem se možemo potruditi uljepšati ga drugima... A što sam naučila? Ne znam uopće što napisati nakon prošlogodišnjeg posta o Novoj godini, kad mi se svijet gotovo srušio zbog ljubavnih problema, zbog stvari za koje nisam bila kriva a koje su mi se, eto, dogodile....Sad kad sve to rezimiram, zahvalna sam na jer sam tako naučila puno toga. Prestala sam biti ono naivno dijete koje vjeruje svemu i svakome, koje se može motati oko prsta i kojemu možeš mazati oči pričama u koje ni sam ne vjeruješ..Nezaštićeno dijete koje ti pruža sve i otvara srce u potpunosti i ostavlja ti prostor da ga zgaziš.Prvom prilikom.Prestala sam slušati zlobne jezike koji samo žele uništiti tuđu sreću lažima i bezobraznim komentarima.Da će ti nož u leđa zabiti oni od kojih to najmanje očekuješ.Da ti se dobro neće uvijek vratiti.Da na tužim ruševinama nikad baš nikad nemožeš gradit sreću.Da će bivši uvijek imat nešto protiv tebe.Da je muški rod puno bolje međusobno integriran, da zajedno znaju biti podliji od 10000000 ženskih tračeva.Da se savršene stvari događaju kad se najmanje nadaš.Naučila sam odoljeti izazovu i kontrolirati adrenalinske ispade i čudnu narav.A ostala sam ista ona zabušantica iz be razreda ^^.Postala samostalnija i hrabrija.Nabavila neke proklete ambicije. Drago mi je i da sam instalirala detektor za prepoznavanje neiskrenih ljudi koji sa mnom žele samo muljati,pa ih izbjegavam u najširem luku...Bila sam i 'zaljubljena' nekoliko puta.Na samom početku godine imala sam i teški prekid.Ne samo veze.Nego i komunikacije s tom osobom.A mislila sam da je to nešto kao ljubav. Sad znam da nije bio problem u meni.Nekome možeš dati sve,a za uzvrat dobiti puno laži i glupih obećanja iako ih nisi ni tražio. Istina, boljelo me, dugo, dugo, ali sam krenula dalje ,prošla sve faze žaljenja i sve druge scenarije koji su se odigravali sad već prošle godine.Jača i izgledno pametnija. Ova 2007. počela mi je jako lijepo,potpuno drukčije od bilo koje druge. I sigurno će mi ostati u lijepom sjećanju ako ne ništa drugo... Ne kažem ja da mi se sve posložilo...Da je tako,uopće ne bi bilo dobro- jer bi bilo nestvarno. Ali eto mogu reći da su mi se ispunile neke želje,npr. da se ovu Novu ne vraćam doma u suzama, da je provedem na toplome s toplim ljudima,da se s nikim ne svađam u 3 ujutro,da ne donosim očajne novogodišnje odluke... I bilo je tako,pa ćemo vidjeti kako će se situacija razvijati. Ja sam osoba koja uvijek ostavlja sve opcije otvorene-you never know. Nakon milijunskih razočarenja u ovom mom malom životu spremna sam na sve. Ne trčim pred rudu,ne zanosim se... Nikad ne možeš znati što netko drugi osjeća i misli,pa moraš igrati pametno. A ono što je u mojoj glavi znam samo ja. Sad imam cijelu godinu pred sobom ,i ako cijela bude ugodna kao prve sekunde iza ponoći ja se neću žaliti :)  |
- 21:27 - Reci mi -_- Isprintaj -
|
Dnevnik.hr |